Svojevrsne 'planete' veličine Jupitera koje slobodno lebde u svemiru, a nisu povezani ni sa jednom zvezdom, uhvatilo je oštro oko svemirskog teleskopa Džejms Veb.
Ono što je zanimljivo u vezi sa ovim otkrićem je da deluje da se uočeni objekti kreću u parovima.
Astronomi se trenutno trude da ih objasne.
Teleskopom je posmatrano oko 40 parova u neverovatno detaljnom novom istraživanju čuvene Orionove magline.
Nazvani su Jupiter Mass Binary Objects (Binarni objekti mase Jupitera), skraćeno JuMBOs, što ukazuje da su ogromni.
Primamljivi znak mogućeg života u dalekom svetu
Šta ako pronađemo život na drugim planetama
Ako postoji deveta planeta, zašto je niko nije video
Jedno od mogućih objašnjenja je da su ovi objekti nastali iz regiona u maglini gde je gustina materije bila nedovoljna da bi se u potpunosti formirali kao zvezde.
Druga mogućnost je da su nastali oko zvezda i da su potom izbačeni u međuzvezdani prostor kroz različite interakcije.
„Hipoteza o izbacivanju je trenutno najzastupljenija", rekao je profesor Mark Mekorin.
„Fizika gasa sugeriše da ne bi trebalo da postoji mogućnosti samostalnog formiranja objekata mase Jupitera, a znamo da pojedinačne planete mogu biti izbačene iz zvezdanih sistema.
„Ali kako ih izbaciti u paru? Trenutno nemamo odgovor. To je pitanje za teoretičare", rekao je viši savetnik za nauku Evropske svemirske agencije (ESA) za BBC.
Profesor Mekorin je predvodio tim koji je učestvovao u novom istraživanju Oriona.
Koristeći veliku rezoluciju i infracrvenu osetljivost Džejmsa Veba, astronomi su prikupili značajne informacije i pridodali ih postojećim podacima do kojih su ranije došli stariji teleskopi, poput njegovog direktnog prethodnika, svemirskog teleskoba Habla.
Maglina Orion, poznata i po nazivu M42, iz kataloga neba, najbliži je region masovnog formiranja zvezda Zemlji.
Zajedno sa mladim otvorenim jatom od četiri sjajne zvezde u njegovom centru pod imenom Trapezoid, ovaj region svemira se vidi golim okom kao mrlja na nebu.
Nalazi se u donjem delu sazvežđa Oriona, koje je dobilo ime po lovcu iz grčke mitologije.
Maglina čini deo lovčevog mača i visi sa njegovog opasača, a udaljena je oko 1.400 svetlosnih godina od Zemlje.
Ono što je zanimljivo u vezi sa ovim otkrićem je da deluje da se uočeni objekti kreću u parovima.
Astronomi se trenutno trude da ih objasne.
Teleskopom je posmatrano oko 40 parova u neverovatno detaljnom novom istraživanju čuvene Orionove magline.
Nazvani su Jupiter Mass Binary Objects (Binarni objekti mase Jupitera), skraćeno JuMBOs, što ukazuje da su ogromni.
Primamljivi znak mogućeg života u dalekom svetu
Šta ako pronađemo život na drugim planetama
Ako postoji deveta planeta, zašto je niko nije video
Jedno od mogućih objašnjenja je da su ovi objekti nastali iz regiona u maglini gde je gustina materije bila nedovoljna da bi se u potpunosti formirali kao zvezde.
Druga mogućnost je da su nastali oko zvezda i da su potom izbačeni u međuzvezdani prostor kroz različite interakcije.
„Hipoteza o izbacivanju je trenutno najzastupljenija", rekao je profesor Mark Mekorin.
„Fizika gasa sugeriše da ne bi trebalo da postoji mogućnosti samostalnog formiranja objekata mase Jupitera, a znamo da pojedinačne planete mogu biti izbačene iz zvezdanih sistema.
„Ali kako ih izbaciti u paru? Trenutno nemamo odgovor. To je pitanje za teoretičare", rekao je viši savetnik za nauku Evropske svemirske agencije (ESA) za BBC.
Profesor Mekorin je predvodio tim koji je učestvovao u novom istraživanju Oriona.
Koristeći veliku rezoluciju i infracrvenu osetljivost Džejmsa Veba, astronomi su prikupili značajne informacije i pridodali ih postojećim podacima do kojih su ranije došli stariji teleskopi, poput njegovog direktnog prethodnika, svemirskog teleskoba Habla.
Maglina Orion, poznata i po nazivu M42, iz kataloga neba, najbliži je region masovnog formiranja zvezda Zemlji.
Zajedno sa mladim otvorenim jatom od četiri sjajne zvezde u njegovom centru pod imenom Trapezoid, ovaj region svemira se vidi golim okom kao mrlja na nebu.
Nalazi se u donjem delu sazvežđa Oriona, koje je dobilo ime po lovcu iz grčke mitologije.
Maglina čini deo lovčevog mača i visi sa njegovog opasača, a udaljena je oko 1.400 svetlosnih godina od Zemlje.
Sign in or sign up to post comments.
Be the first to comment