Surovi Džingis Kan i 162 Godine Slave Mongolskog Carstva
@ghosthunters.gr

Surovi Džingis Kan i 162 Godine Slave Mongolskog Carstva

29 Views
Published
Tatarska plemena koja lutaju po Mongoliji ujedinjuju se krajem XII}- i početkom XIII}- veka pod Temudžin (1154—1227), koji se nazvao Džingiskan t. j. veliki han (1206). O Tatarima piše jedan kineski pisac, savremenik Džingishanov, sledeće: »Tatari se rađaju i rastu u sedlu i na konju; oni se sami uče vojničkoj borbi, jer celi svoj život provode u lovu. Zato nemaju pešadije, nego samo konjicu. Vojske se može prikupiti kod njih nekoliko stotina hiljada. Gotovo nema kod njih službenog dopisivanja, ali svi, počev od vrhovnog zapovednika pa do načelnika hiljade, stotine i desetine upravljaju lično. Svaki put kad oni hoće da zauzmu veliki grad, oni prvo navaljuju na manja mesta, pa, zarobivši njihove stanovnike, gone ih na opsadu. Zato izdaju naredbu da svaki konjanik zarobi deset ljudi; kad je ovaj broj popunjen, svaki čovek uzima izvesnu količinu trave ili drva, zemlje, kamena; njih teraju dan i noć, ubijajući zaostale. Prilikom opsade ne štede ni desetine hiljada žrtava, i zato gradovi bivaju uvek zauzeti. Po zauzeću njihovom ubijaju, ne štedeći, sve, bez obzira na to, da li su stari ili mladi, lepi ili ružni, siromasi ili bogati, da li se njima protive ili ne; nikakva znamenita ličnost ne može da izbegne smrtnu kaznu ako im se ona odupirala. Posle zauzeća grada dele plen srazmerno broju učesnika u napadu između viših i nižih. Tatarska zemlja bogata je vodama i travom, zgodna je za konje i ovce koje im služe za hranu; samo kobilje mleko (kumis) dovoljno je da podmiri glad i žeđ.«

Mongolski konji su bili mali, mršavi, ali zato brzi, ustrajni i naviknuti na gladovanje.[traži se izvor]

Prvi talas invazija
Invazija na Povolšku Bugarsku
Po izvršenom ujedinjenju, Džingis-kan odvodi svoje horde u Severnu Kinu koju pokorava, pa se potom okreće ka zemljama na zapadnoj strani Mongolije. Njegova prethodnica prelazi sa južnih obala Kaspiskog Mora, preko Kavkaza, u stepe oko Crnoga Mora i napada na Polovce, koji pozivaju u pomoć susedne ruske kneževe. Kneževi Kijeva, Černjihova, Galiča i drugih južnih oblasti, bojeći se da će i oni biti napadnuti ako Polovci budu pobeđeni, sakupljaju veliku vojsku i polaze u susret Tatarima; ali oni pretrpljuju poraz na reci Kalki (sada Kalmiusu) godine 1223, a ruski kneževi koji su ostali živi i zarobljeni podvrgnuti su nečovečnim mučenjima. Ali Tatari, ne iskorišćujući svoju pobedu, okreću se nazad i iščezavaju u stepama. Rusi, koji čak nisu mogli ni da uvide kakvi su njihovi pobedioci, vide u ovome događaju samo jednu kratku i prolaznu buru; ali se tatarska opasnost ponovo javlja posle nekoliko godina.

Godine 1227 Džingis-kan umire, i uskoro potom njegov naslednik Ogataj šalje svog nećaka Batua, ili Batija, u zavojevački pohod na zapad. Godine 1236 Batijeve horde pojavljuju se na levoj obali Volge i podjarmljuju Prabugare sa Volge.

Invazija na Rusiju
Detaljnije: Mongolsko osvajanje Rusije

Opsada Rjaznja
U zimu 1237. Mongoli su prešli zaleđenu reku i približuju se oblasti Rjazanja od koje traže da se pokori i da im plaća danak; a kad je ona to odbila, one je opkoljavaju i pustoše, vrše pokolj stanovništva ili ga odvode u ropstvo. Rjazanjski kneževi dolaze žurno, ali se ne usuđuju da napadnu tako brojnog neprijatelja i sklanjaju se u svoje utvrđene varoši, koje Tatari pomoću sprava za razbijanje zidova zauzimaju na juriš.

Iz Rjazanjske oblasti Batij prodire u oblast Suzdalja i zauzima jedno za drugim Moskvu, Vladimir i Suzdalj, dok njegove trupe, rasturene po čitavoj zemlji, zauzimaju i pustoše ostale gradove. Međutim, veliki knez oblasti Vladimira, Georgij Vsevolodovič, napušta svoju prestonicu, skuplja vojsku i susreće Tatare na reci Sitju u martu 1238. godine; njegova vojska je uništena, a on ubijen u bici.

Potom Batij polazi ka Novgorodu, ali se na sto vrsta od grada zaustavlja zbog nadošlih reka — to je bilo u proleće —, te se vraća na jug, u stepe Polovaca. Ovi su nemoćni da mu se odupru: jedni su istrebljeni, drugi beže ka Dunavu i sklanjaju se kod Mađara i na Balkansko poluostrvo, a ostatak se stapa sa Tatarima, koji se učvršćuju u stepama oko Crnoga, Kaspiskog i Azovskog Mora. Odatle Batij preduzima osvajanje Južne Rusije. Godine 1239. šalje on u oblasti Dnjepra jednu jaku vojsku koja zauzima Perejaslavlj i Černjigov i uništava njihove branioce. Godine 1240 on polazi lično u rat sa glavninom svoje vojske i opseda Kijev, koji se ne odupire dugo; on toliko pustoši tu varoš, da se ona pretvara u seoce, jer šest godina kasnije kaluđer Plano Karpini, pri prolasku kroz nju, može da izbroji jedva 200 nastanjenih domova, Od Kijeva Batij produžava na zapad i osvaja, pored ostalih gradova, još i Vladimir-Volinski i Galič, a potom prelazi u Poljsku i Ugarsku, gde nailazi na otpor koji ga primorava da se zaustavi i da pođe natrag ka stepama. On ostavlja stepe pored Azovskog i Crnog Mora jednome svom rođaku, a on se sa glavnom tatarskom hordom, „Zlatnom Hordom”, ulogoruje na obalama Dona i Volge. Na reci Ahtubi osniva se kao neka prestonica Zlatne Horde, grad Saraj, prestonica hana.
Category
PARANORMAL VIDEOS FROM OTHER COUNTRIES
Sign in or sign up to post comments.
Be the first to comment